Žao mi je što za ovaj film ne mogu da nadjem titl na engleskom jeziku! Bilo bi dobro da čitaoci ovog bloga koji nisu sa prostora bivše Jugoslavije mogu da ga pogledaju, mada nisam siguran koliko bi bili u stanju da shvate balkanski mentalitet 90-tih godina pošto ga nija dobro ne razumijem!
Dno dna pederskog dijela Beograda, ograničen ratnim pustošenjem, izgledao je baš kao na ovom filmu. Tada ni tanvestiti bisu bili lijepi!
Međutim i pored svega toga ovaj film ima dušu. U svom jadu i bijedi Merlynka nam pokazuje da možemo zadržati "ono malo duše" bez obzira šta nas snašlo u životu. Radeći kao prostitutka na Beogradskim ulicama , spašava poštene žene i djevojke od isfrustriranih nasilnika i zarađuje za život , sanjajući o bogastvu i sjaju koji je vidjela samo u Hollywoodskim filmovima je uobičajen profil prostitutki koji nije zaobišao ni Merlynku. Živeći sa Sanelom, prijateljicom i koleginicom na marginama društva pokušava da opstane i ostane Dama u zemlji čuda u kojoj je jedino čudo preživjeti i dočekati sutrašnji dan!
S druge strane zgodan, lijep al poremećeni nasilnik i ubica Johny sanja o novcu koji će zaraditi prevarom i nožem. Psihički izopačen , povratnik sa ratišta, ogrezao u krvi jedino seksualno zadovoljstvo može da postigne sa ženom koja ga onako sirovog može potčiniti. Nenad Racković ga je odlično odglumio. Šteta što ima mali kurac inače bi bio pravi frajer! Završava život onako kako ga je i živio, po zakonu nasilja i noža. Njegov profil je prilično čest na prostorima EX YU, a prepoznaćete ga u liku koji bi vam za rođendan poklonio neki dobar nož ili utoku, a tokom seksa tražio da ga izjebete do srži, davite , udarate i ponižavate. Ako niste dovoljno jaki za to postaćete njegova žrtva!
Merlynku i Sanelu u filmu igraju prostitutke koje su za film pokupljene sa ulice. Tako da im je gluma u ovom filmu predstavljala kopiju njihovih stvarnih života u kojima su obadvije nastradale nekoliko godina nakon premijere ovog filma!
Merlynka je ostala upamćena po izjavi:
"Evo ja radim u ul. Gavrila Principa. Šta je on doneo Srbima? Rat, glad, nevolje...
A ja? Ja sam hiljade i hiljade Srba usrećila - ova ulica treba da se zove po meni!"
Year: 1995
Genre: Drama, War
Director: Želimir Žilnik
Duration: 86 min
Country Federal Republic of Yugoslavia
Actors: Aleksandar Brujić, Vjeran Miladinović, Milja Milenković, Nenad Milenković, Nenad Racković, Lidija Stevanovic, Miodrag Susa, Miljen Vojnovic, Gordan Zabaljac, Suzana Zlatanovic
This film about drag queens in Beograd won a special Teddy prize at the Berlin festival in 1995. The heroines are 2 transvestite prostitutes, and they're much more together than their old boyfriend Johnny who returns from the war and screws everything up. Imagine a politicized Priscilla.
The aging (37) Merlin (Marylin? -- she's blonde) teaches Sanela everything she knows. Sanela "marries" a body-builder, Johnny ends up dead. There's also a wonderful scene in which Merlin tries to teach a "real" woman how to turn tricks.
Merlyn has been pacifying the Balkans, turning tricks with countless, more or less Serbian guys every year. Merlyn is a lighting rod sheltering Belgrade, calming violent nighthawks, swanky big spenders, miserable loners and horny young studs, taking on the charge that would otherwise befall little girls, unprotected mothers and helpless old women. Combined with guns, this unbridled energy would eventually lead to bloodshed. Acting as a mighty Djerdap dam and the Wailing Wall at the same time, Merlyn cools the boiling blood of violent Dinarides and enriches it with love. Johnny comes home to Belgrade, from the war. His motives are apparently similar, he also wants to cool the boiling blod, but he does it by letting it through the holes in the human body, which he makes with bullets or knives. This film is a treatise on the different methods of resolving conflicts, resorted to by Marlyn and Johnny. Festivals in Berlin 95, Moscow 95, Montreal, Sao Paolo, Troia, Warszawa, Kyiv, Hamburg, Ljubljana
divan film... imao sam prilike jedno vreme se zabavljati sa momkom koji zivi pored zilnika.. ne znam zasto to spominjem, palo mi na pamet...
ReplyDelete