Cover boy: L'ultima rivoluzione (2007)

Cover boy: L'ultima rivoluzione (2007)

 

Director: Carmine Amoroso
Scenario: Carmine Amoroso, Filippo Ascione
Genre: Drama
Country: Italy
Year: 2007
Duration: 97 min (Diversa Film Festival) | Italy:93 min
Rating: 7.3/10

Actors: Eduard Gabia, Luca Lionello, Chiara Caselli, Luciana Littizzetto, Francesco Dominedň, Gabriel Spahiu, Alina Petrescu, Razvan Cacoveanu, Rolando Matsangos, Walter D'Errico, Susan Lay

Description:

Sjećam se televizijskih izvještaja iz Rumunije 1989. godine kada je svrgnut tada sam mislio poslednji diktator u Evropi Nikolae Čaušesku.
Nada za bolje sutra se vratila rumunskom narodu. Bilo mi je neopisivo drago zbog tih dešavanja. Nisam više mogao trpiti priče o ljudima koji su ložili namještaj kako bi se spasili smrzavanja. Ipak je to bila meni susjedna zemlja. Na žalost nisam ni slutio da se mojoj zemlji sprema još veća i gora tragedija.

Nakon tih godina, upoznao sam dosta rumuna koji si dolazili ovdije kod nas da zarade nešto novaca i tako prehranili porodicu. Danas je to zemlja Europske Unije, sa tek nešto lošijim standardom nego što je u Crnoj Gori.
90- tih godina sam se kao i većina mojih tadašnjih sunarodnika suočio sa balkanskim ludilo o kojem naprosto ne želim da pričam. A i ovaj blog nije mjesto za tako nešto.
U ovom filmu pratimo sudbinu rumuna Ioanea, koji iz post komunističke Rumunije dolazi u Italiju, sam, izgubljen i bez perspektive.
Lutajući ulicama Rima, kao poslednji beskućnik, upoznaje siromašnog italijana Michaela koji radi kao čistač, nesigurnog zaposlenja i koji jedva plaća stanarinu kod neke polulude izjanđale glumice. Tipična socrealistična priča , zar ne.

Međutim poenta je da je ovaj film na neki način ujedinio bogati zapad i siromašni istok evrope na jedan jedva primjetan način. Siromašni Michele u jendnom momentu kaže rumunu: U Italiji ako nemaš podršku roditelja i prijatelja postaješ stranac u sopstvenoj zemlji. Michele koji je zagazio u 40-te godine, bez radnih kvalifikacija, svojim načinom života ne odudara od gomile ilegalnih imigranata koji čiste ulice velikih gradova.
U tom siromaštvu razvijaju neobično prijateljstvo.
Da ne pričam dalje, ideali koji su kod Iona duboko urezani porodičnim vaspitanjem nisu narušeni sadašnjim potrošačkim mentalitetom. bar ne u ovom filmu. A u stvarnosti?

Jednom sam u Budimpešti u poznatoj banji "GELERT" upoznao jednog rumuna. Izgledao je kao macho tip sa naslovnih strana modnih časopisa. Zgodan, lijep, muškog ponašanja i izgleda, odudarao je od gomile pogubljenih pedera u kupatilu. Ne znam ni ja kako ali upoznam se sa njim u jednom opuštenom razgovoru. Predstavim mu se i počnemo svoje priče, ja o balkanskoj, on o rumunskoj. Prošlo nam tako skoro dva sata kad se rumun u jednom momentu trgne ugledavši jednog matorog poluraspanutog pedera. Ja ostadoh u čudu gledajući šta se dešava. Rukuju se , ljube, dodiruju ispod vode u bazenu .... Poprilično naivno protumačim to kao neki fetiš prema starim ljudima. Ima i takvih zar ne. Vratim se mom društvu i kibicovanju ima li ko zanimljiv za mene.

Prilikom izlaska iz Gelerta vidim rumuna i javim mu se. On me pita koliko ostajem u Budimpešti i gdje sam odsjeo. Onako suzdržano mu odgovorih, a on mi reče da bi volio da se vidi samnom. Ja mu kurtoazno odgovorih da ćemo se viđeti, te da sa svojim prijateljem može doći u gay bar Action. On se nasmije i kaže: Nije mi to prijatelj, to mi je mušterija. Zinuh od čuda i rekoh mu da nisam pomislio da to radi za novac. Kratko mi odgovori da se od nečega mora živjeti i da je svjestan da dobro izgleda, neko će taj izgled naplatiti na modnoj pisti, a neko u krevetu. Nasmijah se i rekaoh mu da ja nemam para da ga platim, a on mi odgovori: I ja sam samo običan čovijek! Proveli smo dva nezaboravna dana zajedno. Pokazao mi je Budimpeštu onako kako je on vidi.
Neznam šta je sa njim jer ga nakon odlaska nikada nisam vidio.

A druga priča vezana za ovaj film mi se desila u Itailiji. Kao i uvijek vraćao sam se doma oko 21h nakon sat vremena provedenih u teretani. Primjetim da me nako prati kolima. Malo se uplaših, al mirno produžim misleći da je možda neka od mnogobrojnih italijanskih policija u civilu. U jednom momentu iz kola izađe neki stariji gospodin i kaže mi da me svako veče gleda u toj ulici i da mu se jako dopadam. Pomislio sam da me je video kako idem u jedan gay porno bioskop te zato misli da sam gay. Rekoh mu da žurim doma. On mi predloži da odemo neđe na piće. što ja već dovoljno istraumiran odbijem. Kaže mi da bi mi bio zahvalan da sa njim provedem pola sata. Pristanem. odemo u jedan kafić i pričamo uz pivo. Užasno napadno mi se udvarao, iako sam mu otvoreno rekao da nije moj tip. Na kraju je počeo da mi nudi novac. I to ko na pijaci, 100 mile lire, 150.... 250....Ja u šoku, u to vrijeme je to bilo skoro 400 DM, a za mene balkanskog golja i te kako veliki novac. Nakon trećeg piva pristanem. Odemo u dio grada u kojem žive bogatiji ljudi, otvori se kapija i uđemo u kuću. Sve ko u filmu. On počne da me skida te ja ostadoh bez ičega na sebi, al kad je počeo da me ljubi sve mi se zgadilo. Osjećao sam se ko da balavi po meni, nekako ljigavo i jadno. Nije mi se mogao dići, al mu to nije smetalo. Kad sam mu reako da ne mogu i da bih pošao doma, rekao mi je da smo se dogovorili i da ne pristaje ne odustajanje. Nisam znao đe sam ni kod koga sam. Pustio sam da se sve završi onako kako je on želio. Pare mi je dao u autu dok me je vozio natrag! Reče: ovo uvijek uzimaj unaprijed! Tuširao sam se najmanje dva sata!
Eto moje iskustvo, prvo i jedino kao prostitutka.
Od tada sam se zarekao da nikada više neću uraditi nešto protiv moje volje radi novca. Toga se i danas držim.

VARIETY.COM
By JAY WEISSBERG

 

A better movie than appears onscreen lurks within "Cover Boy ... The Last Revolution," but helmer Carmine Amoroso hasn't figured out how to pull it out from the excess nonsense. As a tract against consumerism and the overimportance of status, the pic has much that hits the mark, but the screenplay loses itself halfway through and considerably weakens the tale of a Romanian illegal immigrant and his friendship with a hard-luck Italian. Frustration is palpable because there's plenty to praise, though offshore Italo fests will probably be the sole takers.
A beautifully edited montage running through the Cold War and the fall of Ceausescu gets things rolling, followed by the random shooting of young Ioan's father Florin (Gabriel Spahiu) on the revolutionary streets of Bucharest. Cut to the present, and 23-year-old Ioan (dancer-choreographer Eduard Gabia) is convinced by a friend to join him in Italy. On the train, the friend gets hauled off by immigration, and Ioan arrives in Rome alone and without prospects.

Michele (Luca Lionello, Judas in "The Passion of the Christ"), a janitor in the main train station, takes pity on Ioan and offers to rent him space in his apartment. Gradually the two hit it off, though Ioan seems oblivious to Michele's sexual interest.
Work is haphazard for them both: Ioan is illegal, and Michele, at 40, hardly qualifies as a success story. Landlady Luciana (well-known comic Luciana Littizzetto) barely tolerates Michele's tardy payments, but her patience is wearing thin.
Everything changes when Ioan is rescued from squeegee hell by photographer Laura (Chiara Caselli), who decides he has an authentic something about him. She pulls him off the street, gets him papers and sets him on the catwalks of Milan in an overextended and ridiculously improbable about-face that considerably weakens the pic's thrust, notwithstanding the revelations of Laura's venal motives.
If only Amoroso had been satisfied with detailing the burgeoning friendship between Ioan and Michele, he could have sharpened his critique of rampant capitalism and perhaps even said something new about the tired "closeted gay man in love with his straight roommate" story. He's created fully formed, complex characters, but is unsure where to take them: Much more could have been made of Michele, a man unable to lift himself out of society's margins and express something as fundamental as his sexuality.
Comparing Michele's status as a marginalized Italian to Ioan's illegal immigrant is thought-provoking, and it's refreshing to find an East European who maintains an emotional connection to his home country. But again, Amoroso fails to develop the concepts and instead throws in pointless fashion-world scenes that seriously compromise his aims.
At his best with actors, Amoroso deploys a cinematic style that combines moments of restrained elegance with the occasional overly simplistic setup. It's been 10 years since his last directorial effort, "As You Want Me," and the current pic's unevenness certainly suggests a talented but inexperienced director at the helm. Blow-up from HD is fault-free.

 

IMDB, Google,