Tel Aviv 1989. Boaz, lijep i zdodan student koji živi sa djevojkom dobija pismo od anonimnog obožavatelja: " Dragi Boaz, ne pitaj me ko sam i kako te znam. Mislim o tebi jako mnogo . Osjećam se nekako posramljeno što sjedim ovdje, za stolom i pišem ovo pismo, ali nemam hrabrosti da bilo šta učinim. Pisaću ti opet." Boaz u početku misli da je sve to neka greška , ali nakon sledećeg pisma počinje da se pita ko mu šalje ljubavna pisma iz kojih se jasno vidi da je to neko ko ga vidi svaki dan, zna gdje i sa kim živi, gdje studira itd. Očekujući stipendiju za studiranje hebrejskog jezika svakodnevno provjerava poštu. Pisma koja se ređaju počinju da u njeu bude uspomene na vojničke dane kada je prvi put doživio poljubac od druga i osjetio da ga privlače drugi muškarci. Na ulici primjećuje skrivene poglede, a u svlačionici zgodne i otvorene momke koji mu se često nabacuju. U njemu raste nemir i ne može da ne razmišljai o sebi ali i o nepoznatom obožavatelju. Njegova djevojka otkriva pisma, ali odluči da prećiti i ne priča sa njim o tome. Boaz se nalazi u emocionalnom procjepu, svjestan da ga samo tanka nit djeli od spoznaje da u njemu leži duboko potiskivana homoseksualnost koja lako može izaći na površinu. Kada dobije pismo u kojem ga tajni obožavalac piše da ako i dalje želi da dobija njegova pisma mora tri puta da ugasi i upali svjetlo u kuhinji tačno u 22.00 Boaz se nalazi pred dilemom. Njegova djevojaka saznaje o kome se radi ali odluči da tajnu zadrži za sebe i sačeka Boazovu odluku, kojim putem će da krene.
Izraelski gay filmovi naprosto obiluju homoerotskim scenama, posebno oni koje je režirao Eytan Fox, te se ne možemo oteti utisku da je režiser ovog filma kao uzor za svoje stvaralaštvo uzeo upravo njega.
Inače ovu priču je napisao Yossi Avni-Levy, koji je diplomata i trenutno je Izraelski ambasador u Beogradu.
Mene je podsjetio na jednog druga sa kojim sam studirao. Često sam imao utisak da me gleda ne samo kao prijatelja već i sa nekim posebnim simpatijama. NA žalost ni on , ni ja nismo nikada imali hrabrosti da budemo potpuno iskreni i kažemo šta zaista želimo i osjećamo iako smo često vikendomišli na nudističku plažu na obližnjem otoku, spavali zajedno, šetali goli u ljetnim noćima po stanu i uživali na jedan samo nama dozvoljen način, u tišini bez snage da prekoračimo granicu koja bi nas odvela pravo u zagrljaj jedan drugom.
Film toplo preporučujem da pogledate.
Tel Aviv 1989. Boaz, a 25 years old beautiful student, receives anonymous, male written, obsessive love letters that undermines his sexual identity and interfere his peaceful life with his beloved girlfriend.
He thought it was a mistake. A long white envelope is placed inside his post office box. Only his name appears on it. “Dear Boaz, Don’t ask who I am or how I know you. I think about you a lot. I feel quite embarrassed to sit here at my desk and write you this letter, but I don’t have the courage for much else. I shall write again.” He crumples up the paper. He’s so surprised that he giggles, blushes, checks to make sure no one’s looking. On his way to Tel Aviv University for his linguistics class, he begins to forget about it. When he comes home to his girlfriend, Noa, she’s baking his favorite cake. They’ve been waiting to hear from Jerusalem’s Hebrew University about Boaz’s scholarship.
The year is 1989, when people still waited by their mailboxes. Boaz, 25, is a beautiful and alluring linguistics student. Nearly every day he comes to the post office to find out about his scholarship. But instead he receives anonymous, obsessive love letters. They expose the inner world of their author, a deeply closeted homosexual. Who is the man who has invaded Boaz’s private life? How does he know so much about him? The persistent letters make Boaz extremely sensitive. Every man is a potential suspect—but it is his own heterosexuality that Boaz really doubts. He’s now haunted by memories from his past, unforgettable moments when he felt attracted to other men: Nir, his fellow combat soldier or the German man who slept above him in a European youth hostel. These men manage to disrupt Boaz’s daily life with Noa.
In his fourth letter, the secret admirer gives Boaz an ultimatum. “At precisely 22:00, Thursday, I will be hiding at a position from which I can observe your windows. If you want me to continue writing, you will turn the kitchen lights on and off three times… But if you do not, I will never bother you again. In that case, this letter will be my last.” It’s almost 22:00 and Boaz doesn’t know how to reconcile this difficult decision with Noa and his own emotional turmoil. He also does not know that hours before, Noa had already met the mystery man. She’s known everything all along but kept Boaz’s secrets to herself.
The Sex of the Angels (2012) El sexo de los ángeles (original title)
Director: Xavier Villaverde
Writers: Xavier Villaverde (original idea), José Antonio Vitoria (original idea)
Genre: Drama, Romance
Country: Spain
Year: 2012
Duration: 105 min
Stars: Astrid Berges-Frisbey, Álvaro Cervantes and Llorenç González
Ovo je jedna lijepa priča o ljubavnoj trojci. Bruno je u dugogodišnjoj vezi sa Carlom. Iskrena ljubav u kojoj niko ništa nikada ne laže i ne krije. ( postoji li nešto ljepše?)
Jednog dana Bruno upoznaje tajanstvenog i atraktivnog momka Raia, koji živi život izvan svih društvenih pravila. Naprosto postoje situacije kada odmah znate da vam se neko dopada i da sa njim želite biti prijatelj. Da li samo prijatelj i kako ostati vjeran, a ne odustati od želje i strasti?
Ono što mi se posebno dopalo u ovoj priči je iskrenost. Čak i u najtežim situacijama Bruno je iskren prema Carli, predstavljajući sebe onakvim kakav jeste. Uzmi ili ostavi, to sam ja!
Film me je podsjetio na jednog momka sa kojim sam nakon upoznavanja na jednoj plaži završio u krevet iz kojeg nismo izlazili cjeli vikend. Pričao mi je da je u vezi sa sjajnom curom kojoj je rekao da je bisex. Rijetko je ko do te mjere iskren sa djevojkom. Sledećeg ljeta SMS: Ej prijatelju u Kotoru sam sa curom, oćeš li sa nama da popiješ piće?
Ne razmišljajući odem za Kotor i sretnem se sa njima. Prelijepa djevojka je bez pardona rekla:
-Željela sam da upoznam čovjeka o kojem mi je on toliko pričao. Rekao mi je da ste proveli nezaboravan vikend u krevetu!
Odgovorio sam joj: -Pola tog vremena je pričao o tebi! Napokon da te upoznam! -
Nije završilo kao u ovom filmu , ali drago mi je da postoje i takvi parovi!
Struggling martial artist and dancer Bruno loves his girlfriend Carla, but when he meets fellow dancer Rai, serious sparks begin to fly, opening the couple up to new possibilities. A new generation navigates sexual fluidity, torn affections, and open relationships in this steamy love triangle. But once Bruno's clandestine encounters with Rai are revealed, a confused and hurt Carla kicks him out. But she simply doesn't want to give up on her love. Eventually she agrees that Bruno can date them both as long as he keeps his life with Rai relatively separate.
A fiercely precise hip-hop dance troupe captures the eye of passerby Bruno on a busy Barcelona street - and when he’s violently mugged moments later, the mysterious and magnetic Rai (Álvaro Cervantes) comes to his rescue. Bruno’s girlfriend Carla (Astrid Berges-Frisbey, who played the beautiful mermaid in the most recent Pirates of the Caribbean blockbuster) can’t get ahold of Bruno on his damaged cell phone. By the time Bruno finds his way back to Carla some hours later, he’s already formed a solid connection with Rai.
A free spirit who lacks much connection to convention, the hyper-masculine, karate-instructor Rai soon makes a pass at the stunned Bruno. Completely bewildered by his own responsiveness, Bruno must ultimately determine how to be true to Carla, Rai and himself.
Angels are highly evolved spiritual beings. As deeply human and flawed as Rai, Bruno and Carla may be, their struggle is to treat each other and their unusual and difficult situation with a profound sense of respect and compassion. - Jaie Laplante
Cazuza: Time Doesn't Stop (2004)
Cazuza - O Tempo Nao Pára (original title)
Director: Walter Carvalho, Sandra Werneck
Writers:: Lúcia Araújo, Fernando Bonassi
Genre: Biography
Country: Brazil
Year: 2004
Duration: 98 min (Mar del Plata Film Festival) Rating: 7.3/10
Stars: Daniel de Oliveira, Marieta Severo, Reginaldo Farias, Andréa Beltrăo, Leandra Leal, Emílio de Melo, Cadu Fávero, André Gonçalves, Arlindo Lopes, Dudu Azevedo, André Pfeffer, Eduardo Pires, Maria Flor, Fernanda Boechat, Pierre Sant
Ne volim filmove sa tužnim krajem, al ovaj sam odgledao sa posebnom pažnjom. Snimljen na jedan polu dokumentarni način ima i priču i dušu. Cazuza je brazilski pjevač koji je u svoje vrijeme bio izuzetno popularan. Na žalost umro je od side 1990. god, a iza sebe je ostavio Brazil liberalniji nego što je bio. Kad je saznao da ima AIDS nije krio bolest što izazvalo zaprepašćenje širom Brazila i motivisalo mnoge ljude da se suprostave neznanju u borbi protiv te pošasti.
Nakon što sam odgledao ovaj film skinuo sam muziku iz filma i posebno mi se dopala pjesma O Tempo Nao Para. Slušajuci je nazvao sam jednog prijatelja, inače brazilca koji živi u Parizu i pitao ga da li zna ko ovo pjeva. Rekao mi je da obožava tu pjesmu i da je pjeva jedan brazilski pjevač koji je umro od side! Naravno dao sam mu link da pogleda ovaj film.
Posle mi je još i rekao da se Cazusove poeme uče u školama i da su obavezna literatura, da je cjeli Brazil počeo da razmišlja dugačije nakon njegove smrti. Nakon Cazuzove smrti pjevač Renato Russo je napravio koncert na kojemu je pjevao Cazuzove pjesme. Na koncertu je bilo suza i plača, al svi su pjevali! Dvije godine kasnije Renato Russo je takođe umro od side.
Brazil danas ima jednu od najjačih kampanja edukacije u prevenciji AIDS-a i zahvaljući tome ta država nema veći broj HIV pozitivnih. Sam Cazuza je prilično razuzdano živio, biseksualac, umjetnik , poeta, provokator… to su sve epiteti koje je dobio za života. Za sebe je jednom rekao : -Rodjen sam bez osjećaja srama!
Cazuzo i danas živi u sjećanjima mnogih brazilaca kao umjetnik koji je ostavio traga u mnogim životima običnih ranjivih ljudi! Inače malo se na ovim prostorima zna o mentalitetu brazilaca, uopšte o mentalitetu ljudi sa južnoameričkog kontinenta. Izuzetno temperamentni, strastveni u ljubavi i mržnji i beskompromisno tvrdoglavi podsjećaju na mediteran. Ovaj brazilac kojeg pominjem u tekstu živi u Parisu, oženjen je i ima dijete. Na jedan internetski način održavamo kontakte i zarekao se da će doći u Crnu Goru da me vidi. Tvrdi da me voli i često dok se gledamo preko kamera to i vidim u njegovim očima. Uplašim se toga. Šta da kažem ako dođe? “Ovo mi je rođak ” sigurno ne može da prođe jer je crnac!
Cazuza – O Tempo Nao Pára (Cazuza – Time Doesn’t Stop) is a 2004 Brazilian movie about the life of singer Cazuza. The film is directed by Walter Carvalho and Sandra Werneck. It stars Daniel de Oliveira as Cazuza. The film is based on the book by Cazuza’s mother, Lucia Araujo. Cazuza – O Tempo Nao Pára won a best actor award from the Sao Paulo Association of Art Critics Awards. Agenor Miranda Araújo Neto, better known as Cazuza (4 April 1958 – 7 July 1990) was a Brazilian composer, singer and poet, born in Rio de Janeiro.
Along with Raul Seixas, Renato Russo and Os Mutantes, Cazuza is considered one of the best exponents of Brazilian rock music. In 1989, he admitted publicly for the first time that he had AIDS and released his last album: Burguesia. Cazuza was openly bisexual but was not active in the gay movement. However his openness about being a person with AIDS helped to change public perceptions and attitudes about HIV/AIDS prevention and treatment.
Cazuza died in Rio de Janeiro on July 7, 1990 at the age of 31 from an AIDS related illness. He was buried at the Cemitério Sao Joao Batista Botafogo, in Rio de Janeiro. Cazuza’s mother set up the Viva Cazuza Society (Sociedade Viva Cazuza), a charity which sponsors AIDS prevention and provides a home for HIV-positive children.
The movie was one of the most successful of the year in Brazil.
Focusing on Cazuza’s personal life, the film chronicles his early career, his subsequent success, his drug use and his promiscuous lifestyle. It starts out in the early 1980s in Rio de Janeiro, showing his usual day-to-day life until he joins the band which would become Barao Vermelho. It then shows the band’s rise to fame and its frequent “mutinies” which led him to pursue a solo career. Later, it depicts his struggle against the AIDS virus and his final days.
Director: Arthur Hiller
Writers: Barry Sandler, A. Scott Berg (story)
Genre: Drama
Country: USA
Year: 1982
Runtime: 113 min
Stars: Michael Ontkean, Kate Jackson and Harry Hamlin
Watch online HERE ( English –without subtitles) ili OVDJE ( sa titlom )
Još jedan film za nedeljno poslije podne u gay porodičnom krugu. Zach je uspješan doktor koji je već osam godina u vezi sa Clare, takođe uspješnom ženom. Planiraju da kupe kuću, stupe u brak, imaju djecu i budu sretni do kraja života. Dosadnooooo! Ali i Zach osjeća da je to dosadno, mada nije siguran i zašto ima takav osjećaj. Onda upoznaje Berta, starijeg momka, pisca, novelistu koji je gay.
Svaki "str8" kad tad naleti na nekog pedera i to je neminovnost. Ono što razlikuje pedera od str8 čovjeka je iskrenost. Pederi su naučili da lažu, petljaju, uskaču u tuđe krevete koliko god mogu ili u svoj krevet mjenjaju likove češće nego čaršave. Nemojte se ljutiti ako ste se prepoznali u ovome, pomirite se sa sudbinom da ste takvi. Zach naravno ove osnovne pederske činjenice ne zna, pa očekuje da su emocije , iskrenost i uzajamna podrška nešto što treba da krasi svaki ljudski odnos.
A peder ko peder, uvjek nađe neko obrazloženje da odgurne nekoga ko insistira na tome. Najbolji razlog je - strah da ne bude opet povrijeđen!
U zadnjih pola godine sam opet sebi dopustio da se upetljam u vezu sa oženjenim čovjekom. Ista priča on iskren toliko da ne umije da sakrije ama baš ništa. Insistira na ljubavno-prijateljskom odnosu koji bi mu omogućio da zadrži dosadašnji život , ali i mene. A ja? Da li je to ono što meni treba? Znam da nije, ali kako da ga ostavim kad sam mu već rekao da ga volim?! Ma sranje, znam da i on mene voli, ali već znam kraj naše priče, a po dosadašnjnem iskustvu nikad nije happy-end!
Film sam titlovao i barem mi se zahvalite na tome jer sam se dobrano namučio pošto je film na youtube isječen na 8 djelova.
Možete ga pogledati OVDJE.
Trailer:
A successful young L.A. doctor and his equally successful television-producer wife find their happily-ever-after life torn assunder when he suddenly confronts his long-repressed attraction for other men. Zach and Claire live a comfortable life secure in their love for one another when Bart, a swinging L.A. novelist, walks into Zach's office and awakens unfamiliar feelings in him. In a move which leaves him wracked with guilt, Zach cancels dinner with his wife in order to go out with Bart. He is inexplicably drawn to this man who seems intent on keeping him at arms distance. Why can't Bart allow their relationship to grow? he wonders.
Exasperated, he asks Bart, "Do you snore? Does anybody ever get a chance to find out?" As Zach's absences become more and more frequent, Claire's concern manifests itself in the suspicion that he is having an affair with another woman. Jilted by Bart and feeling alone for the first time in his married life, Zach resolves to tell Claire the truth about himself. Predictably, Claire is shocked that she could have known so little about the man she has loved for so many years and accuses him of deceiving her from the very start. Written by Mark Fleetwood mfleetwo@mail.coin.missouri.edu
Director: Tom Tykwer Scenario: Tom Tykwer Genre: Comedy, Drama, Romance Country: Germany Year: 2010 Duration: 119 min(Venice Film Festival) Rating: 8/10
Actors: Sophie Rois, Sebastian Schipper, Devid Striesow, Annedore Kleist, Angela Winkler, Alexander Horbe, Winnie Bowe, Hans-Uwe Bauer, Peter Benedict, Georgette Dee, Michael Dorn, Cedric Eich, Christopher Karl Hemeyer, Hans Hohlbein, Senta Dorothea Kirschner
Opis:
Danas sam pogledao još jedan njemački film na temu veza sa biseksualnim muškacima. Nesretno sročeno jer se u ovom filmu radi o jednoj trojki. Film nam priča priču o srednjovečnom berlinskom paru koji se odvojeno zaljubljuje u istog muškarca! Za razliku od predhodnog filma Cibrail, ovaj je urađen odlično. Dobra gluma i odlična priča održaće vašu pažnju tokom cjelog trajanja filma.
Neću vam mnogo detaljisati, iako je sama tema većini pedera poznata. ( Barem onima iz moje generacije) Ne znam da li sam već pisao u ovom blogu ali moja najveća i najsnažnija ljubav upravo liči na ovu priču! Desila se krajem 80-tih godina. Bio sam u vezi sa čovjekom koji je živio sa djevojkom punih šest godina. Meni bilo dobro, nije me zapostavljao, razumio me je, a bio sam i u odličnim odnosima i sa njegovom djevojkom , porodicom, prijateljima...
Jednom prilikom joj je priznao da me voli. Ona je rekla pa i ja ga volim. - Al ja ga volim...baš onako...
Ona na to poslije duže pauze pita: A ko koga.. znaš..ono
Kasnije je bilo sučeljavanja, a sa moje strane očaja, straha itd. Pokušali smo da održimo ono što je napozitivnije u toj situaciji bilo, a to je da se svi medjusobno volimo, međutim u životu nije sve kao na filmu.
Iako sam kasnije upadao u slične situacije nekako mi se čini da je to moj usud. Jednostavno privlače me muškarci koji su se dokazali i kod žene i u društvu, i na poslu .. U svakom pogledu kompletne osobe, mada istini za volju i komplikovane!
Assured Filmmaking from a Mature Director, 6 September 2011
Author: wordmonkey from San Francisco, Ca.
Tom Tykwer has come of age as a director with this film, and has dropped his sparkling visual flair in favor of straightforward yet sophisticated storytelling. His camera and editing are spot-on yet smart, as he carefully weaves a layered tale of two lost adults who rediscover and remake themselves through their relationship with another man.
His nuanced trio of characters deliberately play against gender types: Simon, the husband, is passive, quiet, artistic, and metaphorically female; Hanna, the wife, is assertive, successful, opinionated, and symbolically male; Adam, their paramour, a fertilization specialist who "brings life" to their dull routine, has both male and female sides. The way their lives intertwine is both surprising and entertaining, and Tykwer not only explores their raw cores of emotional and physical need, but deftly and expertly exposes the humor in Hanna and Simon's awkward fumbling for new purpose.
What Woody Allen does for New York, Tykwer does for Berlin, showcasing the city as a vibrant center of art, culture, and yes, sexuality, filled with creative inhabitants who have gone there to remake themselves.
His intermittent visual collages of the character's lives inject new vitality to the stale montages we've all seen a million times; it's not that the screen has never been subdivided this way before, but that Tykwer's method of visual construction is meticulous and succinct -- like every frame of this film.
The result is an engaging, truthful, and non-traditional romance that leaves you feeling hopeful that love can tear down our seemingly permanent walls; yet another reason to set it in Berlin!
Highly recommended.
Director: Tor Iben Scenario: Tor Iben Genre: Drama Country: Germany Year: 2011 Duration: 70 min Rating:
Actors: Sinan Hancili, Martina Hesse, Peter Beck, Volker Figge, Oliver Weidner, Deniz Kara, Murat Urun, Ingmar Skrinjar, Niklas Peters
Iako sam ovaj film pogledao bez titla, jer ga nidje nisam mogao naći, ispalo je da mi nije ni trebao! Naime jako malo dijaloga i gomila bespotrebnih scena čine da priču savršeno možete razumijeti iako ne znate ni jednu riječ njemačkog jezika!
Cibrâil (Sinan Hancili) je policajac turskog porijekla koji živi sa djevokom Christinom u Berlinu. Jedan naizgled sretan i skladan par koji živi u velikom komfornom stanu.
Jednog dana im Kristinin rođak Marko dođe u posjetu. Kako oboje rade nemaju mnogo vremena za njega pa Marko obilazi Berlin po svom ličnom osjećaju! Često zaglavi i u neki park ili gay klub ali to naravno ne priča svojim domaćinima.
Međutim Cibrail koji je Marka jednom vidio u parku počinje da osjeća privlačnost prema svom gostu. Privrženost i prijateljstvo prerastaju u strast i nastavak već i sami znate. Nakon što ih je Kristina zatekla kako jedan drugome drkaju kite napušta stan koji odjednom izgleda prazan. Cibrail malo luta po Berlinu, kao nešto usamljen i pogubljen dok na kraju tu prazninu ne popuni njegova nova ljubav!
Film je očajno urađen iako je imao potencijala da ispadne baš dobar. Dobri glumci i lijepa priča izgleda za ovog nesretnog reditelja nisu dovoljni da napravi jednu lijepu emotivnu romansu.
Nego sam film nije zavrijedio da ovoliko pišem o njemu, već priča koja je vjerujem mnogim pederima poznata! Veza sa nekim ko je već u braku. Kako li to na kraju vama završi ne znam , ali moje veze su trajale po pet ili više godine, ali su na kraju uvjek propadale! Neko mi reče , nemoj nikada da stupaš u vezu sa nekim ko je oženjen ili je tek izašao iz veze! Možda je u pravu ali mene su uvjek privlačili "malo drugačiji pederi" Jbga!
Eng.
Cibrâil, a young policeman, lives happily with his art-dealer girlfriend in Berlin. Everything seems fine, money is not a problem, and Cibrâil is well integrated into German society, despite his Turkish origins. What is the reason for his sleepless nights? A gay cousin of his girlfriend who lives permanently in Rome, comes to visit them but that does not seem to disturb their relationship, or at least on the surface. The guest is friendly, free and enjoys being on his own. He wanders around in town and takes pictures. He has also some love affairs. Cibrâil gets close to him, almost unwittingly: they jog, go for a stroll and confide their secrets to each other. But sometimes attraction can be fatal. In Berlin, a cold city where disturbing episodes of homophobia take place, a story about undisclosed passions told in a frigid, unemotional and minimalist style. –Torino GLBT Film Festival
Director:Gregg Araki Scenario:Gregg Araki, Jill Cargerman Genre: Comedy Country: UK, USA Year: 1999 Duration: 93 min Rating: 5.2/10
Actors: Kathleen Robertson, Johnathon Schaech, Matt Keeslar, Kelly Macdonald, Eric Mabius, Dan Gatto, Linda Kim, Audrey Ruttan, Nathan Bexton, Amy Stevens, Adam Carolla, Julie Millett, Jenica Bergere, Paige Dunn, Emile Hamaty
Description:
Teenage trilogija Greg Arakija (Totally F***ed Up, The Doom Generation, and Nowhere) je već predstavljena na ovom blogu, te sa filmom Mysterious Skin (2004) i The Living End (1992) čini zaokruženu sliku Arakijevog rada. Ovaj film se definitivno nemože svrstati u Gay Themed Movie no bez obzira na to na ovom blogu se našao zahvaljujući "nenamjerno i ničim izazvanom homoerotičnošću " dvojice sjajnih glumaca Jonathan Schaecha i Matt Keeslara. Veronika (Kathleen Robertson) na jednoj zabavi povodom noći vještica upoznaje Abela (Jonathan Schaech) koji od nje na jedan šarmantan način uspjeva da izmami broj telefona. Nakon toga upoznaje Zeda (Matt Keeslar) sa kojim polupijano završava u krevet. Ujutro kad se probudila šokirano je gledala u Zedovu jutarnju erekciju i čudila se sama sebi odkud ovaj lik u mom krevetu.
Iako joj se Zed dopao ženska znatiželja joj nije dozvolila da propusti sasvim drugačijeg a opet seksipilnog Abela (Jonathan Schaech). I tako upada u vezu sa dva muškaraca, medjusobno toliko različitih ali dopunjujućih. Ništa neobično da Veronika nije odlučila da im sve kaže i upozna ih. I tako nastaje savršena trojka koja ko zna šta sve radi noću u krevetu. Simpatičan mi je bio poljubac između Abela i Zeda.
Ova romantična komedija će vam zasigurno prijati nakon nedeljnog ručka, alako ne očekujete gomilu seksi scena. Toga u ovom Arakijevom filmu nema. Mene je podsjetio na ednu davnu vezu sa jednim momkom i njegovom djevojkom. Ispočetka je ja sam bio samo njegov momak, a ona njegova djevojka. Kad bi se desilo da naš voljeni nije sa njom ili samnom družio sam se sa njom. Ispade da smo se jednima drugima dopali te je u meni probidila jak heteroseksualni nagon. I tako priča je tekla ko u filmu. Radnim danima je moja guza bila "zloupotrebljavana" od mog super momka, a vikendom sam gledao da ugrabim trenutak kako bih ga uvalio u savršenu pičkicu njegove cure. Sve je funkcionisalo savršeno dok on nije odlučio da njoj kaže za nas. Imali su seks te subote i nakon toga je dijalog tekao ovako:
Naš momak: - Ja i on se volimo Ona: - I ja ga volim, a znam da on voli i mene i tebe! Naš momak: - Ali mi se volimo i onako... znaš Ona : Kako ... misliš ... onako Naš momak: - Da baš tako
Pauza 5 minuta pa onda:
ona: A ko koga ? Mislim znaš... Naš momak laže: Mi to ne radimo, samo pušenje , poljupci i to Ona: Moram ti priznati , on super radi i to drugo! Naš momak: Misliš vas dvoje ste... Ona: Mislim da se mi svi međusobno volimo! Mi smo savršena trojka!
Nakon što me je sutradan nekako osvetnički izjebao ispričao mi je da joj je rekao i kako je tekao tok razgovora!
Left to Right: Jonathan Schaech, Kathleen Robertson, and Matt Keeslar in Gregg Araki's Splendor
23 year old aspiring actress who wears more lipstick than a circus clown goes to punk club and falls in love-at-first-sight with two guys. Soon they all move in together and have three-ways every night--it's a fornicator's dream come true!. . .but the dream turns into a nightmare when the chick gets pregnant (now that's a real surprise plot twist!) and realizes her two bed mates would make less-than-ideal co-fathers. Sure, they are fun to live and fornicate with, but these guys don't even have jobs! What kind of life will her baby have ? Then the chick meets this bland but responsible guy. She doesn't love him, but he's stable and would be a good provider. So she dumps her two lovers and agrees to marry Mr. Bland-But-Dependable (now that's a real surprise plot twist!). But, guess what? Right as the chick is about to say "I do," the two lover boys crash the wedding and rescue the chick from a loveless marriage (now that's a real surprise plot twist!). They all three go back to shacking up and raising the baby (which, in a real surprise plot twist, turns out to be two babies! Twins! Imagine that! How clever!). I guess this was supposed to be some sort of screwball comedy about how complicated young people's lives can become in this so-very-post-modern-world, but. . .it's not funny (though it is boring) and the script isn't fresh (though the acting is terrible). You wonder how the mediocrity who wrote and directed this *movie* ever fooled enough people to pony up the five million or so it took to make this frisbee. . .that con job must have used up all his creative energy. *
by Scott Tobias April 19, 2002
Unburdened by the heavy nihilism that dogged his so-called "Teenage Apocalypse Trilogy" (Totally F***ed Up, The Doom Generation, and Nowhere), Gregg Araki's Splendor is his brightest, most tolerable work to date, a day-glo romantic fantasy that sweetly considers the long-term possibilities of a drunken three-way. A camp reworking of Noel Coward's bohemian farce Design For Living, the film stars Beverly Hills 90210's Kathleen Robertson as an aspiring actress and self-described "good girl" drawn to two polar opposites at a Halloween rave: Johnathon Schaech, a bespectacled (and thus sensitive) freelance rock critic, and Matt Keeslar, a neanderthal drummer for a sub-par punk band. Robertson falls for her
competing lovers equally, but rather than choose between them, she allows both to move in and share her affections. This sort of premise would normally bring out Araki the obnoxious provocateur, but Splendor instead carries a bubbly, inconsequential tone that marks a surprising and welcome change of pace. While Araki's self-conscious dialogue still pounds with leaden irony, he continues to make great strides as an avant-garde stylist, painting the film's appealing surfaces with bold splashes of primary colors, eye-popping artificial sets, and a hypnotic art-pop sound design. Were he to invest the story with the same conviction, Splendor might have been the blissful, forward-thinking modern romance he intended. But for all his gifts, Araki is paralyzed by cool self-awareness, caught in the impossible position of trying to make this trio emotionally resonate while snickering at the Three's Company phoniness of it all. Love stories require some measure of earnestness and heart, but Araki seems to have deposited his on the beach in The Living End, and hasn't recovered it since.
Priča o moguća životna scenarija jednog Carlosa. U jednom je napustio ženu i dijete i već tri godine živi sa momkom kojeg je upoznao igrajući fudbal. U drugom čovijek u braku, sa svim blagodetima koje nosi društveno"prihvatljiv" čovjek. Jednom prilikom slučajno sreće curu za koju je prije 15 godina mislio da je žena njegovog života i sebe dovede u dilemu da li je zaista ispunjen čovjek. U trećem je razuzdani momak koji pokušava da nađe srodnu dušu preko agencije za upoznavanje. Dosadilo mu je da se svako jutro jutro budi pored druge žene, seksualno iživljen, ali emotivno prazan. U sva tri scenarija Carlos ima najboljeg prijatelja, pedera Pedra.
U čijem životu biste najradije bili?. Pošto je ovo ipak gay blog većina će simpatisati Carlosa koji živi sa fudbalerom. Zgodan, lijep, sexy, muževan, zaljubljen i zbunjen. Malo mu se pobrkali lončići oko različitih ljubavi! Bivša supruga jeste žena njegovog života, ali to je ipak nedovoljno ako ti je suđeno da nađeš muškarca svog života. Biseksualnost kod muškaraca je zaista kompleksna stvar. Komplikovana, zbunjujuća i teška. Izlaz iz toga Bi momci traže na različite načine, najčešće stvarajući paralelne svjetove. U jednom je žena , a u drugom muškarac. Granica između njih je jasno definisana i skoro da je nemoguće imješati ih! Neki se opet upuštaju u seksualne avanture sa muškarcima bez upuštanja u bilo kakve emocije. Znaju da ako ih emocije prevare da mogu pasti sa te dvije stolice na koje sjede!
Sve moje najveće ljubavi pripadaju upravo ovoj bi kategoriji. Ne znam zašto je to tako! Naprosto klasični pederi me nikad nisu mnogo privlačili. Valjda zato jer mi je njihov način razmišljanja i života nekako dalek.
Uvijek su me više privlačili muškarci koji sami sebe zbune sopstvenim emocijama prema drugom muškarcu, naravno taj muškarac moram biti ja! Njihova ljubav je uvijek savršeno iskrena, jaka, i stabilna. Jedina stvar koja je opterećije je ta druga stolica koja nikako da se izmakne. Uvijek je tu neđe blizu mene opominjući me da ne zajebem drugome život. Al kad nekog iskreno volite onda vam i nije teško da e naviknete na tu drugu stolicu!
The premise of Possible Loves is so simple that I defy anyone not to be familiar with it. What would occur if just one event in time had turned out differently? Carlos (Murilo Benicio) is waiting for his college girlfriend at a Rio de Janeiro cinema. The film interweaves what will happen to him 15 years hence, depending on whether she turns up or not (how anyone could possibly fail to turn up for the drop-dead gorgeous Benicio is beyond me). Copy picture In the first strand, his date Julia (Carolina Ferraz) inexplicably fails to show and so he goes on to marry Maria (Irene Ravache) and settle into a tired and childless marriage, only to find a chance meeting with Julia rekindles old flames and makes him reassess his life. In the second scenario, Julia does show and he goes on to wed and father a son with her, although by the time we catch up with him some 15 years on he has left her for male friend, Pedro (Emilio de Mello), whom he met at football practice. Much, however, remains unresolved and this storyline follows Carlos in his attempt to define his sexuality once and for all. In the third and most engaging incidence, Julia fails to make the date and we hook up with him again as a thirtysomething, who has never left home and is still playing the field, like a student. He embarks upon a series of crazy attempts to meet Miss Perfect and, through a twist of fate, meets up with Julia, who in this reality is a slightly off-the-wall, ditzy artist. The question is, will he be able to commit? Director Sandra Werneck carefully intertwines the threads in a convincing manner. This is no Sliding Doors - you won't find contrived situations where the various alternate realities pass by themselves - but like that film, it is engaging and likeable.
Benicio plays each of the subtly different Carloses superbly and is as adept at the role of a slightly stuffy accountant, as he is in party-animal and father mode. Ferraz, too, makes light work of the split personalities she has to adopt. Carlos's mother (Beth Goulart) is also outstanding, managing to be at once immensely likeable, yet still keeping an edge of superiority against which he must rebel. The film does require you to suspend your disbelief. After all, it is unlikely that on the one hand you would come out as a homosexual, yet on the other be seemingly confident in your heterosexuality as to show no leanings in that direction. But this is a minor gripe. Overall, a feelgood romantic comedy which, while not played for laughs, delivers several, and manages to be thought-provoking as well. It is a consummate piece of directing from a woman of whom I am sure we will hear a lot more of in the future.